subota, 12.04.2008.

Ne mogu zaboraviti...

Pokušavala sam se pretvarati da ovaj svijet ne postoji. Pokušavala sam se smijati. Pokušavala sam ne mjeriti se u svakom izlogu. Pokušavala sam zaboraviti tko sam.
Zato što je ovo dio mene. I koliko god se pretvarala, koliko god gubila bitke, uvijek u podsvijesti mislim na jedno.
Nema dana, nema šetnje gradom, nema buđenja bez te neopisive težnje.
Vesela sam, uvijek nasmijavam druge... Ja sam klaun. Moja maska pada rijetko, čak se ne usudim ni sama sebi priznati.
Sve češće me hvataju dani kada ne mogu ustati iz kreveta. Previše je. Ne mogu se pogledati. Ne mogu ponovno priznati poraz. Onda u suzama radim suprotno onome što želim, guram hranu u sebe samo da si dokažem da sam slaba, da se kaznim... I onda ponovno ispočetka.
Stalno se nadam da postoji kraj. Da ću jednoga dana se probuditi i sve to će biti iza mene. Ali onako kao da nikada nije ni postojalo.
Svi su me napustili. Ostala sam sama kako i zaslužujem. Zapravo, nisu oni mene pustili, ja sam njih i dopustila sam da oni mene. Bilo mi je svejedno. Možda sam htjela samo da se bore. Oni su i dalje tu. A meni je i dalje svejedno... Nisam se nikada tako doživljavala. Uvijek sam bila borac. Ali, za što da se borim? Nitko me nikada neće razumijeti.
Moj nagon za autodestruktivnošću je opet pobijedio. Sve što volim moram unišiti. Nekoć sam voljela sebe... Davno, davno...
Jednom sam čula: Sama si se rodila, sama ćeš i umrijeti. Koliko god se to kosilo sa mojom romantičnom željom shvaćanje svijeta, morala sam i tada priznati da je tako. Nikada se na nikoga ne možeš osloniti ili mu skroz vjerovati. Kako da to očekujem od nekoga kada sam ja prva koja nestane odjednom? Kada uništavam one koje volim? Kada se ne mogu naviknuti da je netko tu?
Oduvijek sam bježala. I bježim dalje... Jer ne mogu zaboraviti...


Evo, opet sam napisala nešto... Tako me pukne. Ne znam hoću li opet pisati, neću ponovno obećavati nešto što ne znam mogu li ispuniti... Ovo mjesto me čeka.

| 12:05 | Komentari (3) | Isprintaj | #

ponedjeljak, 24.09.2007.

niš spešl, ili?

defintivno je prošlo ljeto, sada je došao pravi kraj tek. a ne mogu se s time pomiriti, sve što sam željala tamo se ostvarilo i sada bi se trebala samo vratiti i ne misliti na tamo? naravno da mogu misliti, ali tako mi je samo još gore... ili da se pravim da nije ništa bilo i da ne mislim svaku sekundu kada ću se vratiti...

tamo je apsolutno sve onako kako si zamišljam. čak i mršavim bez previše opreza...

pokušavam se stalno s nečim zaokupirati tak da ne mislim više tolko. a onda odem na komp i vidim sve slike i opet sve ispočetka... koncentrirat ću se na školu, fkt su nabrijani ove godine pa najbolje da se time zabavim... ma neznam ni sama šta pišem!!!

ljubice, nadam se da je vama bolje, velke puseee

| 17:51 | Komentari (2) | Isprintaj | #

petak, 31.08.2007.

back to life, back to reality...

evo me natrag doma. ali upravo se osjećam suprotno tomu. nisam nikad mislila da će mi povratak u zagreb biti toliko mučan.
moje savršeno ljeto je došlo kraju, toliko brzo poput svega što volim.
nisam još percipirala što ovaj dolazak sve znači. opet na početku i sve moram opet izgraditi. a ja nisam zapravo tu, još uvijek sanjam one bezbrižne dane sunca, smijeha i bezbrižnosti.
sama sebe iznenađujem sada u tom aspektu. mislim, uvijek sam obožavala ljeto, ali povratak u zagreb bila je čista euforija, službeni znak za početak u meni je izazivala sreću, obećanja i nadu, a ne strah i nespremnost.
bojim se da neću uspjeti u svemu što želim. da ću doživjeti poraz od same sebe i svojih ambicija. a nisam sigurna koliko to još mogu podnijeti.
a tamo daleko od svega sam bila toliko ispunjena i neopterećena. samo sam gledala njega, a kada je on pogledao mene, ljeto je postalo savršeno.
a sada treba sve to zaboraviti... samo kako?
ovo vrijeme me još ubija u pojam dodatno. leptirice, trebam vas sada, stvarno...

with love,

d.*

| 10:55 | Komentari (5) | Isprintaj | #

nedjelja, 12.08.2007.

a gdje su svi?

tražila sam stare adrese blogova, onih koji su me među prvima podržavali kada sam došla prije godinu dana... većina je zatvorila blogove ili ne piše. neki su objasnili da žele pokušati živjeti normalno, neki da ne žele širiti krivi utjecaj, a neki nisu ništa rekli. nije da se ja mogu pohvaliti predanom pisanju. iako je to jedna od rijetkih stvari koje volim raditi. ali sve ono što volim, čuvam za sebe ili pokazujem samo kada je neizbježno. jedna osoba zna sve moje radove, samo zato što znam da će mi uvijek reći istinu, koliko god ju ne željela čuti ili uvidjeti.
nije da se inače bojim pokazivati talente. dapače, provela sam mnogo vremena vodeći iscrpne diskusije o tome da uvijek želim u svemu biti najbolja. moj odgovor je uvijek isti: bolje je težiti savršenstvu, nego obratno. ja sam samo ambiciozna, molim vas, oprostite mi.
zašto da se ispričavam zato što nešto mogu bolje, ili najbolje? zašto da se ispričavam zato što mi "dobro" nije dovoljno? zašto da se pomirim s idejom biti "prosječan" ,ili kako to vole nazivati, "normalan"? ne, nikada nisam bila. nikada neću biti. i neću se nikome ispričavati zbog toga.
neću lagati o tome koliko mi laska kada me netko hvali i koliko sam uvijek toga željna ili koliko uživam kada me proglašavaju najboljom.
uvidjela sam i da se družim s nekim ljudima, samo zato što znam da mi zavide. iako uvijek traže moju grešku i nikada im ne promakne reći svoj komentar, dakako, UVIJEK samo u šali, ja ostajem s njima. i samo još više u meni raste želja postati još bolja.
onda ti isti me zovu u krizama u 3 ujutro i plaču na telefon i govore koliko sam im potrebna i koliko me cijene, sve dok se ne oporave i opet im postanem zaokupacija kako ne bi razmišljali o sebi.
znala sam se i ja slomiti. kada sam bila sama konstantno, a onda sam jednom i njima. i sve sam im rekla, iako sam njihovu ulogu umanjila, samo spomenula. naravno, nisam priznala koliko me bole i koliku ulogu imaju, jer to bi značio poraz. poraz od vlastitih "prijatelja". zašto to sve trpim? zato što znam da će uvijek biti tu. makar samo da traže moje greške. znam da to rade zato što je lakše nalaziti ih na meni, nego na sebi. znam da neće samo nestati, poput mene. i znam da neće pustiti mene da nestanem. neću biti ostati sama, kakva bi trebala biti. neću nakon svih svojih sebičnosti, uplašeno pitati: a gdje su svi?
nakon svega, nakupile su se tone fraza, lažnih podrška i klimanja glavom. a naravno, njihove rečenicu su i dalje bile samo naivna šala. šala koja se uvijek nastavlja, bez obzira znali sve ili ne.šala koja ne izlazi iz moje glave. ali zato se sada ja najglasnije smijem.

with love,

d.*

| 19:09 | Komentari (7) | Isprintaj | #

ponedjeljak, 06.08.2007.

...

naravno, opet sam ovdje. ali ne, neću obećavati da ću ostajati, zato što nikada ne uspijem. nikada ništa ne uspijem dokraja. ili bar održati. ta žudnja da sve pokvarim uvijek pobijedi. pa čak kad su u pitanju i moje leptirice koje su mi uvijek davale snagu, nikad me korile zbog moje neodgovornosti i sebičnosti... neću ni javljat da sam opet tu. nisam ih zaslužila.
iako, nikad ih nisam prestala čitati. nikad nisam prestala crpiti snagu iz njihovih rečenica, a bila sam preslaba sama nešto reći.
i nikad nisam prestala misliti samo na jedno- hranu... prati me, sve je povezano, svaka rečenica koju mi netko uputi za mene ima veze sa samo jednim i odzvanja danima, tjednima, mjesecima u glavi... sanjam, brojim, plačem... živim sa time.

ono što mi je najgora noćna mora, ujedno je i utjeha i najveća kazna. kao da si moram stalno dokazivati koliko sam slaba i da ništa i nikog ne zaslužujem.

još mjesec dana do škole... još mjesec dana do onda kada sam rekla da će opet svi zinuti, kao i prošle... ide pomalo, ali sam iscrpljena... moje tijelo više samo nezna šta da radi...

osjećam se izdano od svih. a zapravo sam sve ja izdala. možda bi trebala promijenit neke "prijatelje" koji samo uživaju u tome da me spuštaju, iako su rijetki koji znaju za sve. i upravo zato imaju moć i ja ih ne mogu ostaviti. ali pokazat ću ja njima i ovaj put me neće preokrenuti. više nitko neće.

with love,

d.*

| 12:47 | Komentari (1) | Isprintaj | #

petak, 04.05.2007.

zaljubljena u vodu

evo, za naslov sam stavila svoju omiljenu rečenicu. nadam se da i vama daje toliko inspiracije koliko i meni.

razlog mojeg izbivanja je sto sam u zadnja 2 tj stalno putovala i stvarno bila uzasno malo doma... a sad ce se to promijenit jer su sad jos 7 tjedana do kraja i moram stalno doma ucit...

ova 2 tj su bila super, totalna zezancija i uzivancija... a sad je vrijeme za ozbiljno... iako ce mi odmor od izlazaka i dobro doc... vec vidim- subota navecer, ja s maskom na licu, bocom vode u ruci, ucim i ucim i ucim... sta se moze...

a sad na ono bitno- ova 2 tj.. pa ono, nis spesl... tesko je bilo jer em nisam bila doma, nisam si ja mogla kuhat, neg sam dobivala gotovo...
saznala sam da je jedna cura iz skole, koja je fkt najmrsavija osoba na skoli, ono cackalica, da je jos prije 2 god bila bucka... onak omg...

ja sad nastavljam. motiviranija nego ikad. iako je vrijeme dns deprimirajuce, ja nisam!!!

volim vas sve

| 11:28 | Komentari (14) | Isprintaj | #

petak, 13.04.2007.

ovi dani bili su ljepi. izlasci do 6 ujutro, puno alkohola, zabave, ne razmisljanja...
jucer sam bila u shoppingu. i naravno da je i ovaj zavrsio u suzama. opet.
pala sam u takvu depresiju, takav osjecaj slabosti i mrznje prema sebi. opet.
odbila sam nastavak shoppinga. nisam imala volje, snage...

najvise na svijetu obozavam svog starog. zbog njega sam uvijek u svemu bila najbolja.
danas mi je pukao film.
sjedimo na kaucu i on mi baca cokoladu. i zatim dolazi do mene i hvata me za trbuh i govori neke glupe fore... pukla sam. opet suze, ocaj, mrznja. naravno daleko od njega. pred njim se usiljeno smijem. i onda trcim u svoju sobu.
uvijek sam bila njegova savrsena djevojcica. svi njegovi poznanici su uvijek govorili koliko sam prekrasna. on me onda hvalio i da sam najbolja ucenica u razredu, da sam osvojila neznam koliko prvih mjesta u tenisu, sudjelovala na natjecanjima i pobijedila u izborima, kako sviram klavir i zelim postati poput njega.
sve ovo sto si radim, radim zbog njega.
vise mi nije stalo ni do sebe. nije mi stalo sto drugi misle. vazno je jedino da je on zadovoljan samnom. da mu opet blistaju oci kada svi govore kako bi trebala u manekenke. to je sve sto zelim.

VISE APSOLUTNO NIKADA MI NITKO NECE UPUTITI RIJECI OD KOJIH SE OVAKO OSJECAM. BIT CU SAVRSENA. PONOVNO. I NISTA I NITKO ME NECE SPRIJECITI. JOS CE ME MOLITI DA JEDEM. JOS CE ZALITI ZA ONIM STA SU REKLI.

ne zelim se ikad vise ovako osjecati. ucinit cu SVE, a kada god mi bude tesko, sjetit cu se kako sam se jucer i kako se sada osjecam.
ako sada ne uspijem, necu nikada.

with love

| 17:52 | Komentari (13) | Isprintaj | #

utorak, 10.04.2007.

germany...

evo me u njemackoj... bas sam se sjetila ljeta kad sam dosla i kada je pocelo ono masovno mrsavljenje... i to sam si sad uzela ko neki znak da je... i sada krece masovno!!!
jedino sto mrzim ovdje je kaj ima jos vise iskusenja neg doma... al to nista nema veze jer me NISTA nece sprijecit.

super mi je nova frizurica, bas mi se svida... sad cu sto cesce na jos pramenova da budem fino ljepa plava ko prije...
bila sam i na noktima... i dobila kreditnu karticu... bas sam si fensi sva...

trebam u shopping ovih dana... i naravno da se veselim, al kad bi jos mogla kupovat br.34 umjesto 38...

ajde gibam sad, moram jos ucit :/

pusam vas jako ljubice moje,

vasa depresivka ;)

| 11:16 | Komentari (9) | Isprintaj | #

utorak, 27.03.2007.

evo da se javim kao što sam obećala... sve je okej, počela sam s doručkom i ručkom, duplo manje, drugo izbacila, počela vježbat... mislim još sutra tako, onda još postrožit...

sljedeći tjedan za doručak jabuka ili ab kultura, za ručak sokić od voća, otkrila sam kod paladiuma dole novi dućan- juice up your life, rade prirodne sokiće od voća i povrća, preeedobro.

mislim krenut i na aquaaqerobic, čitala sam o tome i čula da je super, da se oblikuje tijelo i da se gube kilogrami, a sve u kratkom periodu... išla bi probat, moram nac nekog ko ce samnom, ne bi sama lol...

u subotu idem frizeru, uvijek za novi pocetak trebam novu frizuru.. hehehe jedva čekam!

ljubim vas sve, ogromna ste mi podrška!!!! hvala vam ljepotice

velka pusa

| 12:13 | Komentari (10) | Isprintaj | #

četvrtak, 22.03.2007.

u začaranom sam krugu. živim u prošlosti, nadam se budućnosti, a ništa ne radim za sadašnjost.

neki dan mi je najbolja frendica rekla kak se bojala za mene prije par mjeseci kad sam u mjesec dana smršavila 8 kg i bila opsjednuta kako je mislila da ću preć u anoreksiju. samo sam rekla da,da,da ali nemogu vam opisat taj osjećaj koji me obuzeo tom rečenicom. božanstveno.

a zašto se onda ne mogu vratiti tamo? za mene je hrana postala utjeha, ali i puno gore- kazna. kada mi krene, moram ja posrnuti i onda se kazniti govoreći si da je sada takitak sve propalo i kakva sam jadnica neobuzdana...

a onda ljudi koji su oko vas kada naglo mršavite komentiraju kako je pretjerano i kako se trebate smirit, a kada se smirite stalno vam daju male zlobne komentare koje vas sile da opet sve započnete... a zovu se prijateljima.

kada bi samo znala kako sam uspjela tada? kako??? znam tehniku, ali kako sam praksu uspjela. kako sam uživala u gladovanju? kako sam se smijala slatkišima? kako sam s ponosom govorila ne? kako sam se smiješila kad sam osjećala vrtoglavicu? kako???

nema više un-a, pravila, novih dijeta... NE. nema hrane jednostavno. tek toliko za funkcioniranje. i to voće i povrće. kada sam prisiljena, varanje.

Njega sam izgubila definitivno, po 2000 put. ali ima razlike, ovog puta me više ne dira. dapače, pokazat ću mu ja.
čula sam kako je govorio o meni prije godinu i pol, kako sam prekrasna bila. e pa bit ću još ljepša. a on će patit.

kolko sam se puta čula ovo izgovarati, ali ovaj put i hoću. moram. uspjet ću i vi ćete mi bit svjedokinje.

od danas vam se javljam svaki dan s izvještajem. najveća pusa

| 19:45 | Komentari (12) | Isprintaj | #

petak, 02.02.2007.

javljanje finally...

hey macke!!!

sry kaj se dugo nisam javljala, nes mi je komp štrajkao... ajme tolko se toga desilo, slavila sam rođendan, stalno imam problema s Njim... ne da mi je pomoglo, samo sam bila živčana, nisam marila za ništa i sve gurala u usta što sam našla, pa sam kasnije bila sam još više depresivna, klela se da neću opet........... iz jedne u sljedeću ekstremu. dobro, bar nisam niš pokvarila.

sad je sve gotovo s Njim. a valentinovo će... al ja neću bit slaba, upravo suprotno, sada kad svi misle da jesam, onda ću im pokazat. nitko nije vrijedan moje patnje. NITKO.

ljubice, nadam se da je kod vas sve okej i da se čujemo,

velka pusa

vaša depresivka ;)

| 15:17 | Komentari (12) | Isprintaj | #

ponedjeljak, 08.01.2007.

new rules

dorucak- kakao bez secera, 1 zlica, salica mlijeka 0,9%

rucak- salata i meso

zabranjeno- kruh, slatkisi

paziti na- ugljikohidrate

velike kolicine- vode

jednom dnevno- jabucni ocat

jednom tjedno- vodeni dan

svaki dan vjezbat, kad se vratim u zgb, dnevno fitness...

ready, steady, go!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!1

| 00:28 | Komentari (13) | Isprintaj | #

srijeda, 03.01.2007.

nova 2007.

docek je bio mrak... spremna sam. spremna na najbolju godinu, godinu u kojoj cu zablistat.

doruckujem kakao (1 zlica) i natrenom. il suhe smokve (za probavu san!!!)

jedem rucak, izbjegavam ugljikohidrate, jedem salatu.

vjezbam.

opet sam ona stara. i tako cu uspjet. sve cemo uspjet!


kad se vratim u zgb, opet idem svaki dan na fitness.

nisam isla s starim na more... i bolje. ne bi se sad skidala. al za proljetne. molit ce me da se skinem.


dajte mi jos savjetaaa!!!!! sunchy, ocat????????


pusam vas jako jako jako

samo naprijed!!!

| 14:57 | Komentari (4) | Isprintaj | #

subota, 16.12.2006.

all over again...

doma je katastrofa. stara me tjera da gledam emisije, čitam članke... prežderavam se pred njom samo da me pusti. al ne pušta. i kaže da zna da kasnije to sve povraćam. al nisam, stvarno nisam.

mrzim ove zadnje dane škole. toliko briga, ne mogu se još brinuti i o hrani. pa nemam kontrolu, pa imam još više briga.

i svaki dan imam novi početak. i svaki dan imam poraz.

ah...............

a moram dalje.

| 22:11 | Komentari (2) | Isprintaj | #

subota, 09.12.2006.

...

evo me...

tjedan ranije je bio super... dok se nisam posvađala s starom... ajme, bilo je strašno, nikad ju nisam tako vidla!! rekla mi je ako ne prestanem da će me zabranit sve izlaske, fitness, uzet mob, vozit i dolazit po mene u školu, da će mi uništit život, jer ovako ja njoj uništavam njen... ona je imala anoreksiju. ona zna sve trikove...

bilo mi je sve to previše...

ovaj tjedan je cijeli bio katastrofa. samokontrola nula. al barem mi probava radi 100 na sat, pa valjda nije niš ostalo... trik? suhe smokve. jedite za doručak i da vidiš...

bit će bolje...

ajme, trebala bi s starim prek praznika možda na karibe il tajland... znači, badić... moram uspjet!!!

volim vas

| 13:27 | Komentari (4) | Isprintaj | #

nedjelja, 26.11.2006.

voćni dan

evo, dns mi je voćni dan... za doručak sam pojela krušku, za ručak jabuku, mandarinu i 2 šljive... sve ok... nisam jedino niš pila. to mi je uvijek za voćne dane. inače popijem po 3 l dnevno...

sutra sam na vodi. baš se veselim! već dugo nisam imala vodeni dan... a bit ću cijeli dan vani, tako da ću bit zaokupljena i neću razmišljat o hrani!

u uto za doručak jabuku, za ručak ab kultura (38 kcal po 100g) i kellogs speacial k, koji je meni inače najdraži cornflakes, a uz to je fitness i ima 0,1 masti i minimalno kalorija!!!

u sri tradicionalno voćka ujutro. ja volim voće i nije mi ni teško jest ujutro voće, al mi ipak fali moja kombinacija kellogsa i ab kulture koje sam inače jela ujutro... ali šta se može... iako, kalorijski su doručci slični, ali ako un preporuča voće... sad trenutno sam na un-u, al ja jedem duplo manje neg kaj tam piše. jednostavno mi je previše kaj tam sve kaže,a da o tortama na ugljikohidratni dan ne počnem!! osjećam se ko neka kravetina poslije iako znam da tam piše i da bi morala! tak da sam to sad skrižala. sad jednostavno imam podjelu dana na proteinski, škrobni, ugljikohidratni i voćni, sam kaj nemam večeru, i imam češće vodene dane.
znači, srijeda. za ručak tanjur riže.

u čet za ručak imam jednu zlevanku.

u pet je voćni dan.

to je plan za ovaj tjedan. pošto je popodne škola neću moć svaki dan na aerobic... pogotovo ne 2 sata... al bar ću u teretanu.

ma uspjet ću!!! jedva čekam se stat na vagu i vidit rezultate!!! a bit će ih, mora ih biti!

volim vas

| 16:01 | Komentari (2) | Isprintaj | #

petak, 24.11.2006.

sada ili nikada

gore-dole, u nebu, na podu... svaki dan... zbog vage, zbog komentara... i dal se mijenjam? neee. i šta napravim kad sam dole? kad više ne mogu? onda se prežderavam!!! da se još više mrzim. i probam stotine stvari. i sve uspijeva. i onda? puknem. i uzmem sitnicu. što je u redu. s vremena na vrijeme može... al šta ja onda radim?! mislim si, već sam zabrljala, jebeš ga, i onda se ubijem.

i onda bi bar došla ovdje. u svijet leptirica. u svijet koji me razumije. ali i to sam si uništila. uzimala sam vas zdravo za gotovo. i izgubila. s pravom...

sad sam sama. ali uspjet ću svejedno.

evo, danas, s svojih 65 kila tu pišem. i do 1.1. će broj 5 bit.

ja to mogu, ja to hoću, ja to znam.

| 18:53 | Komentari (3) | Isprintaj | #

subota, 18.11.2006.

un dijeta

| 09:55 | Komentari (1) | Isprintaj | #

četvrtak, 05.10.2006.

im here... dont forget me...

hey najdraže moje!! nema opravdanja za moje izbivanje... nisam imala šta reć, nisam imala potrebu... al ste mi sve falile... i sad kad gledam vaše blogove, mi se sve vraća... prvo da vas pohvalim za uspješne rezultate o kojima čitam... thumbup

ja sam ok, željena težina je tu negdje... odnosno, prvi cilj... sad idemo dalje! yes Idem skoro svaki dan bar jedan sat u teretanu, radim trbušnjake doma (to mi je navika postala ko pranje zubi lol), pazim...
na 2 tj sam prestala pisat kolko unosim. mislim, i dalje sam pazila i brojila, al nisam zapisivala... sad se nisam niš debljala, al pošto želim na još manje, kontrola se mora opet pojačat... išla sam na terensku prošli vikend i onda sam rekla da ću se ubit i fkt jesam... jela sam sve ono o čemu mjesecima sanjam... i nije mi žao. jer je bilo jednom i isplanirala sam i onda sam popila čaj za čišćenje i pazila kaj papam... to mi je bila kao nagrada! veselim se vodenom danu u subotu!
its so good to be back! dont forget me, i need you!!! kiss

Vaša Depresivka;)

| 20:02 | Komentari (11) | Isprintaj | #

četvrtak, 31.08.2006.

ok...

hey dragičke moje,

sry kaj se nisam baš neš javljala. neam neš posebnog za reć. sve je nekak normalno, dost vježbam, pazim kaj papam... za tj dana je vodeni dan... yey!!!

dns sam morala u mexsički, tam sam malo posustala, al inače je sve ko po planu...
sljedeći tj krećem na tenis i fitness!

e da, pijem svaka 3 dana čaj za čišćenje! jako je dobar. popit ću i na vodenom danu jednu šalicu!

ja tako obožavam salatu!!! onak, mogla bi živit na salati!! naučila sam radit taj neki dresing i savršen je i svaki dan se veselim salati lol!!! kaj vi najviše volite papat???

nadam se da ste ok, kissam vas,


Vaša Depresivka

| 21:46 | Komentari (11) | Isprintaj | #

subota, 26.08.2006.

promjena

Hey najljepše moje!!! evo me sada na ovoj adresi... nemojte ju spominjat na staroj (wannalovemyself.blog.hr)... naime, stara mi je naišla na tu stranicu, ona tvrdi slučajno... nije ni bitno. u svakom slučaju, sve je pročitala i rasplakala se i stuff... tak da NIKAKO ne smije doć na ovaj blog!!!

nisam se neko vrijeme javljala... paaa, normalizirala sam doručak i ručak, maksimalno unesem oko 550kcal, vježbam... ide polakše, al se vide promjene... vratila sam se u zgb i dost mi je ljudi reklo vau kak si se promjenila, baš si se proljepšala, smršavila... najbolja motivacija!!!

u 9.mj nastavljam s tenisom i idem na fitness 3 put tjedno... baš se veselim!!! ma curke, sve ćemo mi uspjet!!!

nadam se da i vama ide dobro,

kissam vas kiss,

Vaša Depresivka;)

| 10:26 | Komentari (12) | Isprintaj | #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.